NAJLEPŠA ZGRADA, 2012
Kustoskinje izložbe: Ana Adamović i Milica Pekić, u saradnji sa Dušicom Dražić
Umetnici: Muharem Bazdulj, Ivana Ivković, Nataša Kokić, Milan Marković, Dragana Mladenović, Nemanja Nikolić, Marko Pejčić, Katarina Pejović, Bojan Radojčić, Slobodan Stošić, Uglješa Šajtinac, Katarina Šević
Mikser festival, Beograd, 25. maj – 9. jun 2012. godine
Zgrada Beogradske zadruge jedno je od paradigmatskih mesta u prostoru grada. Zdanje zauzima centralnu lokaciju u zoni Savamale, i poznatije je pod imenom Geozavod po instituciji koja ga je koristila dugi niz godina. Zgrada je sagrađena između 1905. i 1907. godine prema projektima arhitekata Andre Stevanovića i Nikole Nestorovića, a za investitora Luku Ćelovića, kao palata Beogradske zadruge – akcionarskog društva za bankarske i osiguravajuće poslove. Rešenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda zdanje je dobilo status spomenika kulture i predstavlja kulturno dobro od velikog značaja.
I pored toga, zgrada je godinama bila gotovo sasvim zanemarena, dok su pitanja njene trenutne namene, kao i šta se nalazi iza oronule fasade često ostajala samo u domenu misli prolaznika ili se odgovor na njih vezivao za parcijalna sećanja građana na nekoliko događaja, proslava Novih godina, žurki, festivala ili pak filmova snimljenih u napuštenim unutrašnjim prostorijama. I pored toga, gotovo svaki građanin Beograda na pomen Geozavoda bio je godinama spreman da tvrdi da je upravo ova zgrada najlepša u gradu. Šta je ono što ovu zgradu čini „najlepšom“?
Mesta nisu čvrsto utemeljena u okviru određenih identiteta koji im se dodeljuju. Ona se mogu posmatrati i kao proces u okviru koga se uvek nanovo definišu, razumeju i pozicioniraju u javnom domenu, a u odnosu na za njih vezane aktivnosti. Kako onda možemo definisati mesto kao što je zgrada Beogradske zadruge? Dugo prepuštena propadanju, delimično ispražnjena, sporadično u funkciji različitih komercijalnih događaja, a pod aurom kulturnog dobra od velikog značaja, zgrada, kao socijalno-politički simptom i svojevrsni društveno arheološki teren, otvara prostor za istraživanja i otkrivanje mogućih interpretacija. Izložba Najlepša zgrada se, kroz intervencije i interpretacije umetnika, bavi kako istraživanjem mogućih narativa skrivenih iza ostataka nagomilanih istorijskih slojeva čitavog XX veka, tako i pitanjem odnosa države i društva prema nasleđu, istoriji i zaostavštini.