Autor: Ana Sofrenović (vokalna umetnica)

Izvođači: Ana Sofrenović (vokalna umetnica) i Gunnlaug Thorvaldsdottir (vokalna umetnica i kompozitorka)

Saradnik: Dorijan Kolundžija (umetnik)

Montaža video zapisa uživo: Filip Mikić

Audio miks uživo: Ivan Acović

Direktor fotografije: Milan Tvrdišić

Supervizor izvođenja uživo: Dorijan Kolundžija

Performans je izveden u martu 2011. na dve lokacije Beograd (Srbija) i Rim (Italija)

Trajanje: 31′

Rad Međuprostor bavi se istraživanjem prostora koji se neprestano iznova definišu u odnosu na njihovu primenu i trenutak: sadašnji i prošli, pripremljeni i improvizovani, oslobođeni i manipulisani, unutarnji i spoljnji, prisutni i odsutni. Čitavo istraživanje se, naravno, sprovodi u kontekstu živog izvođenja sa izvođačem koji je prisutan u jednom prostoru, publika u drugom a umetnik saradnik u trećem. U kom trenutku i na koji način se ovi prostori mogu preplitati i na koji način mogu uticati jedan na drugog jeste pitanje kojim se ovaj projekat bavi. Tim pitanjem se rad ne bavi samo u okviru mogućnosti ponuđene nove platforme, već i u kontekstu istraživanja budućnosti živog nastupa u doba sve pristunije tehnologije i fenomena interneta koji u sve širem smislu dozvoljavaju gotovo istovremeno prisustvo u više prostora.

Autor projekta Ana Sofrenović, koja je svoju umetničku praksu i iskustvo godinama sticala u okviru kinematografije, pozorišta i muzike, kako u Srbiji tako i u inostranstvu, poslednjih pet godina se bavi istraživanjem različitih pristupa živom izvođenju, kao i istraživanjem ljudskog glasa kao bezgraničnog kreativnog prostora. Za umetnika saradnika na ovom projektu i izvođača iz drugog prostora, Ana je pozvala islandsku vokalistkinju i kompozitorku Gunnlaug Thorvadsdottir, umetnicu sa kojom blisko sarađuje već nekoliko godina. Gunnlaug je svoj glas još od najranijeg detinjstva razvijala oponašajući zvukove ptica i samim tim razvila vokalni aparat na sasvim specifičan način. S obzirom da Ana i Gunnlaug žive u različitim zemljama i nemaju često prilike da se sretnu, svoj umetnički i prijateljski odnos već godinama razvijaju najviše virtuelnim putem, te se od samog početka njihovog poznanstva bave pitanjem prostora, prisustva i vremena kao i njihove relativnosti.

Ana Sofrenović

Ana Sofrenović diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Nakon  studija  uporedo razvija svoju glumačku i muzičku karijeru. Ostvarila je veliki broj uloga u mnogim domaćim filmovima i pozorišnim predstavama, kao i u nekoliko značajnih engleskih televizijskih serija za BBC i ITV. Glas je školovala kod Mary Hammond, šefa katedre za muzički teatar na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu. Njeno pevačko iskustvo proteže se od rock i jazz muzike do opere i savremene avangardne muzike. Sarađivala je sa mnogim muzičarima i kompozitorima, kako u zemlji tako i u inostranstvu. U januaru 2006. godine nastupala je na koncertu u Karnegi Hol-u u Njujorku, u okviru masterklasa kultne američke avangardne kompozitorke i vokalistkinje Meredith Monk. U 2008. godini je, na poziv Jugokoncerta, postavila svoju prvu autorsku predstavu savremenog muzičkog teatra –CODA. Nastupala je i u operi Invisible Gypsy, kompozitora Zorana Tairovića. U okviru umetničke stipendije američke fondacije ArtsLink 2009. godine je nastupila u novom komadu Meredith Monk Songs of Ascension, izvedenom na Bruklinskoj akademiji muzike u Njujorku i bila gost Dramskog odseka na Jejl univerzitetu.  Redovno posećuje radionice po svetu koje se bave interdisciplinarnim performansom kao i istraživanjem ljudskog glasa kao neograničenog kreativnog prostora.  Posvetila se i edukativnom radu u sferi performansa. Uz podršku američke fondacije ArtsLInk, Dance Theatre Workshop-a, kao i Zagrebačkog studentskog centra, realizovala je projekat TRACES u saradnji sa  američkim vokalistom i koreografom Peterom Sciscioli-em sa kojim je u aprilu 2011. godine nastupila u Zagrebu, Beogradu, i čuvenom eksperimentalnom pozoristu LA MAMA u Njujorku.

Gunllaug Thorvaldsdottir

Gunnlaug Thorvaldsdottir rođena je 1976. godine u Rejkjaviku na Islandu.  Od najranijeg detinjstva počela je da proizvodi neobične zvuke glasom i već sa tri godine počinje da oponaša zvuke ptica. Kao tinejdžerka, privukla je pažnju javnosti svojim imitacijama zvukova ptica i vokalnim sposobnostima. Tada i počinje da nastupa na radiju i televiziji sa originalnim izvedbama poezije i muzičkim improvizacijama.  Gunnlaug je realizovala brojne vokalne nastupe za radio drame, filmove i CD-ove. U periodu od 2003-2005. Gunnlaug je dobila poziv da radi na muzičkom odseku Istraživačkog instituta za umetnost i komunikaciju Fabrica u Italiji. U okviru Instituta radila je sa kompozitorom  Andrea Molino-om  kao solista u multimedijalnom muzičkom pozorišnom komadu Credo koji je premijerno izveden 2004. u Staatstheater Karlsruhe, a zatim i u Stazione Termini u Rimu u pratnji Orchestra del Maggio Musicale Fiorentino i to povodom svetskog samita  laureata Nobelove nagrade za mir.  U julu 2005. komad je otvorio Queensland Music Festival u Brisbejnu, Australija.

U Institutu Fabrica Gunnlaug je napravila i svoj prvo solo CD Survival machine koji je kasnije razvijen u solo performans premijerno prikazan u  Pompidou Center-u u Parizu, oktobra 2006.godine.  David Moss je svrstao Gunnlaug među 13 najinovativnijih vokalnih umetnika u svetu koji su predstavljeni na CD izdanju Blood, muscles, air.

Gunnlaug se pojavila u dokumentarnom filmu Ketill Larsen, a uradila je i muziku za kratki film A’mare, koji je prikazan na Sundance filmskom festivalu 2009. godine i I-DO-Air koji je osvojio BAFTA nagradu za najbolji kratki film. Autor je i muzike za  kratki film Chalk koji je prikazan na Berlinskom filmskom festivalu 2011. Gunnlaug živi u Rimu gde radi sa kompozitorom Maurizio Squillante-om.